Feminizam i održiva moda
Feminizam i održiva moda Feminizam, kao i održiva moda u svojoj osnovi imaju zajedničke vrednosti kao pokretače ideje. Za mene su oba deo šireg pristupa svetu koji je uvek aktivistički, akcijaški, a zasnivaju se na prepoznavanju principa kolektivne odgovornosti i brige. Briga je široka vrednost – obuhvata solidarnost jednih prema drugima, posvećenost onima koji imaju manje moći i mogućnosti, ali i pažnju prema prirodi i životu oko nas. Kada govorimo o brizi važno je da ona ne bude usmerena samo na osnovne potrebe, već da omogući ljudima, bićima i svetu da pronađu i neku unutrašnju radost. Na kraju sama radost i kvalitet života je osnovna potreba. Briga i deljenje su povezani, a feminizam i održiva moda počivaju na toj vezi. Kao devojčica devedesetih svoj stil sam gradila oslanjajući se na brigu zajednice, odnosno kroz odeću vršnjakinja od kojih sam istu nasleđivala. I danas, kada mislim i osećam, vidim da mi to nije bio nedostatak, već put koji me je odveo u izražavanje i akciju. Upravo kroz te odnose naučila sam na koji način deljenje može da povezuje i sama vrlo brzo nastavila tu praksu. Vrlo rano sam počela da obilazim second handove i pijace gradeći svoj stil, a paralelno princip deljenja počela da živim recipročno. Tu praksu danas gledam naočarima održive mode u kojima posmatram svet kroz ograničene resurse, ali i uzajamnost koja otvara prostor za kolektivno stvaranje punog održivog kruga. U tom punom krugu stvara se zajednica, a resursi i radost odevanja se deljenjem uvećavaju. To za mene znači da održiva moda nije samo praksa kupovine i recikliranja, već i praksa zajednice, razmene i podrške. Ta razmena danas dešava se ne samo lokalno jer, kao feministkinji, važno mi je da u moru svih privilegija koje život u Beogradu donosi prepoznam upravo mnogo više resursa koje on pruža. Zato je važno i pitanje decentralizacije – da se takve prakse ne zaustave samo u centru, već da stignu do svake zajednice. U tom smislu, upravo kroz zajednice koje stvaram sa ženama poslednjih godina, deljenje i razmena se širi Srbijom. U toj praksi i tim zajednicama godinama učestvuje i jedna od pokretačica ove inicijative. Tako odeću dobijaju porodice od Žablja u Vojvodini do leskovačkih udaljenih sela. Paralelno u tim akcijama mnogo odeće kruži i u našim ormarima, a posebnu vrednost imaju vintage primerci. Odeća sa decenijskom istorijom, za neke đubre, a istovremeno priča o sistemima koji su vodili računa o resursima – kako prirodnim tako i ljudskim, o fabrikama u kojima su se kroz rad žene emancipovale, i u kojima se po principima brige vodilo računa o radnim pravima. Ti činovi međugeneracijske razmene deo su feminističke prakse u kojoj se prenose priče, ali i osvešćavaju principi i istorija koju su stvarale žene u jednom drugom sistemu, ne samo u našim krajevima nego i šire u Evropi zasnovanom na brizi. Na kraju, gde završava deljenje, briga, solidarnost, održiva moda, feminizam je jedno suštinsko i duboko pitanje. Za mene to pitanje nema kraj jer svako iskustvo brige i deljenja stvara prakse i principe održivosti. Šta je nama naša istorija dala? Mogućnost da je ponovimo i promišljamo budućnost. Zato verujem da je održiva moda ne samo pitanje stila, već i pitanje feminističkog kontinuiteta i zajedničke budućnosti. Autorka: Milica Batričević Milica Batričević je mentorka i autorka koja spaja umetnost, aktivizam i brigu. Više od decenije radi na stvaranju dugoročnih modela saradnje i solidarnosti koji jačaju zajednice. Veruje da svet može biti bolji i šareniji za sve nas.